37
Od globalnih strukturalnih promjena ka novom konceptu suvereniteta
Authors: Prof. dr. Nedžad Bašić
Number of views: 643
Ekonomska globalizacija, koja po najraširenijem odredjenju obuhvata globalno kretanje roba, usluga i kapitala, što uvjetuje nove oblike i sadržine organizacije proizvodnje koja sve više izrasta u novi oblik globalne proizvodnje za globalno tržište, nije u mogućnosti u potpunosti odrediti suštinu fenomena post-moderne globalizacije. Ono što danas čini proces globalizacije ekonomskim, političkim i kulturnim fenomenom jeste prije svega rapidan rast komunikacija, rapidan rast mreže network sistema globalnih institucija i rapidan rast participanata u globalnim komunkacijama. U procesu globalizacije odvijaju se strukturalne promjene u kojima država sve više gubi poziciju nužnog faktora globalnog proizvodnog procesa, što izrasta u odredjujuću odrednicu fenomena globalizacije krajem 20 stoljeća. Rast velikog broja medjunarodnih vladinih organizacija (IGOs), medjunarodnih nevladinih organizacija (INGOs), regionalnih organizacija (EU, Pacific Asia, NAFTA), dramatičan rast MNCs i transnacionalnih komercijalnih banaka, te stalni rast medjusobnog multidimenzionalnog i multipliciranog komuniciranja izmedju ovih organizacija, korporacija i vlada država, vodi ka „rekonfiguraciji političke moći“. Politička moć se sve vise difuzira, s jedne strane, izmedju nacionalnog i subnacionalnog nivoa, dok s druge strane, difuzija političke moći sve je evidentnija izmedju nacionalne vlade i supranacionalnih institucija i organizacija. U ovom divergentnom procesu „rekonfiguracije političke moći“, dolazi i do sve izraženije transformacije moći države ka novim kompleksnim formama upravljanja u globalnim kompleksnim političkim procesima u kojima se koncept nacionalnog teritorijalno-političkog suvereniteta sve više transformira u koncept „globalnog institucionalnog suvereniteta“.